Latino Svet
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ići dole
Pukica_
Pukica_
Upoznaješ se s forumom i pravilima
Upoznaješ se s forumom i pravilima
Postovi : 26
$ : 30

Una historia de amor/Ljubavna prica Empty Una historia de amor/Ljubavna prica

Čet 04 Avg 2016, 01:33
SINOPSIS:


Moje ime je Ana Himenes. Ja sam jedna sasvim obicna devojka, bas kao I sve ostale. Imam 22 godine I studiram prava. Moja majka zeli da postanem uspesan advokat, poput nje. A sta ja zelim? To me pitanje cesto muci, ali uvek pokusavam da ga potisnem. Oduvek sam radila stvari koje je moja majka zelela I ocekivala od mene. I sve to samo da bih dobila mrvicu njene paznje I ljubavi. Znam da me na neki, samo njoj svojstven, nacin voli, ali tu neznost ona ne ume da pokaze. Ne znam zbog cega je takva, ali verujem da je zbog mog oca koji nas je napustio kada sam bila beba. Nikada se vise nije udavala vec se potpuno posvetila poslu I karijeri. Pruzila mi je sve sto sam pozelela, osim nje same. Ali s godinama sam naucila da zivim sa time I prihvatila majku onakvu kakva jeste. Sada u porodicnu kucu odlazim povremeno, a zapravo, zivim u stanu sa najboljom prijateljicom. Ona I ja se slazemo odlicno I nas zajednicki zivot savrseno funkcionise. Ona je u duzoj vezi, a ja...Pa, ja sam sama cetiri meseca. Da, citavih cetiri meseca sam izdrzala bez njega. Kako? E to je vec jako tesko objasniti. Trudim se da ne mislim na njega, ali mi zapravo ne ide. Ne mogu da spavam, ne mogu da jedem. U stanju sam da citav dan zurim u jednu tacku I ne radim nista. Cini mi se da ne osecam nista, osim bola I velike praznine u dusi. I eto, u sustini, to sam ja, jedna dosadna devojka koja leze uplakana, a ujutru se budi sa zeljom da se ponovo uspava kako ne bi morala da se suocava sa realnoscu. Jer realnost je suvise mucna I teska. I ne muci me samo to sto sam ostavljena I sto mi je srce slomljeno, veci to sto sam u trecem mesecu. Da, trudna sam. Postacu majka, ali nisam sigurna da to zelim. Oca moje bebe zapravo ni ne poznajem. Srelasam ga jedne veceri u klubu, kada sam uzela vise alkohola nego sto sam smela I kada sam samo zelela da zaboravim na sve. Te noci sam bila sa njim, I od tada ga vise nisam videla. U secanju mi je ostalo samo njegovo ime I njegove tamne oci. I sada, moram ga potraziti jer ima pravo da zna. I sve me to mnogo plasi, ali znam da moram biti jaka. I bicu. Suocicu ce hrabro sa onim sto me ocekuje.
Pukica_
Pukica_
Upoznaješ se s forumom i pravilima
Upoznaješ se s forumom i pravilima
Postovi : 26
$ : 30

Una historia de amor/Ljubavna prica Empty Re: Una historia de amor/Ljubavna prica

Čet 04 Avg 2016, 14:54
ULOGE:

Ana Himenes-Kimberly Dos Ramos
Maksimiliano Ramirez-Gonzalo Garcia Vivanco
Viviana Himenes-Sonya Smith
Perla Sandoval-Maite Embil
Fernanda Sandoval-Isabella Castillo
Alehandro Sandoval-Roberto Manrique
Marta Maldonado-Ana Lorena Sanchez
-Kasnije ce biti jos likova
Pukica_
Pukica_
Upoznaješ se s forumom i pravilima
Upoznaješ se s forumom i pravilima
Postovi : 26
$ : 30

Una historia de amor/Ljubavna prica Empty Re: Una historia de amor/Ljubavna prica

Čet 04 Avg 2016, 14:56
Epizoda 1.


Kada sam otvorila oci tog jutra na trenutak sam bila dezorjentisana. A onda sam ocima preletela po sobi, mojoj devojackoj sobici u porodicnoj kuci. Ostacu ovde par dana. Marta, moja cimerka je otputovala sa momkom, a ja nisam zelela da ostanem sama u nasem stanu. Samoca mi nikako nije prijala sada. Sada mi je odgovaralo da mi misli budu okupirane necim kako ne bih mogla da mislim na to kako mi je zivot postao zamrsen od kako sam saznala da ocekujem bebu. Stresla sam pri samoj pomisli na to. Jos niko nije znao nista o tome. Niko sem Marte. Ali ne mogu jos dugo cutati. Moram odluciti sta cu sa tim pre nego sto bude prekasno. Zurno sam ustala, obukla se I otrcala u kupatilo da se sredim.
Moj stomak se bunio, dorucak mi je bio hitno potreban. Zato sam odmah odsetala u kuhinju. Tamo me je docekalo milo I nasmejano lice nase kucne pomocnice Perle. Perla je radila kod nas zajedno sa svojim suprugom jos I pre moga rodjenja. Ona je preuzela brigu o meni kada sam se rodila. Pazila me je I starala se o meni jednako kao I o svojoj deci. Zato imam poseban odnos sa njom. Beskrajno je volim, verujem joj I znam da mogu da racunam na nju za bilo sta. Da li da joj kazem za bebu? Vec neko vreme razmisljam o tome.
“Jutro duso”, pozdravila me je I ja se trgoh.
Zagrlila sam je I poljubila u oba obraza. Mirisala je na vruce pecivo kao I citava kuhinja I moj stomak zakrca.
“Tako sam gladna, a ovde tako divno mirise.”
“Sedaj! Dorucak je gotov. Spremila sam ono sto ti najvise volis”,govorila je stavljajuci veliko parce pite sa sirom pred Anu I solju vruce kafe.
“Mmmm”, zadovoljno sam promrmljala I navalila na dorucak.
“Uzivaj duso. Bolje jedes I veoma sam zadovoljna time. Cak mi se cini da si se I malo popunila”, njene reci me trgose I vratise u realnost.
Nista nisam rekla, a ona je nastavila da se bavi doruckom.
“Moram odneti dorucak tvojoj majci. Od jutros je nesto boli glava pa mi je rekla da joj posluzim dorucak u njenoj sobi.”
Uobicajno za moju majku. Vreme koje je provodila kod kuce obicno je provodila zatvorena u svojoj sobi.
“Jutro majko”, Perlin sin Alehandro usetao je u kuhinju. Iznenadjeno je zastao kada me je ugledao.
“Ana, nisam znao da si ovde!”, uputio mi je svoj blistav osmeh. Bio je jako lep momak, nesto stariji od mene. Znam da me je simpatisao dok smo bili tinejdzeri, ali ja sam ga uvek dozivljavala kao starijeg brata.
“Ana ce biti kuci par dana”, objasnila je Perla.
“Da”, potvrdila sam.
“Bas mi je drago. Imacemo vremena da se ispricamo.”
Klimnula sam glavom.
“Ana, da li bi dosla veceras da gledas bokserski mec? Borim se sa jednim stvarno dobrim momkom. Bice zabavno”, oci su mu sijale I znala sam da bi stvarno voleo da prisustvujem tome. Dugo se bavio boksom, a proslo je dosta vremena od poslednjeg puta kada sam ga gledala u ringu.
“Bas bih volela da prisustvujem.”
“Nemoj duso. Nisu takva mesta za tebe, a I tvoja majka bi se ljutila”, govorila je Perla.
“Ne mora da zna da cu ici. Iovako nece izaci iz svoje sobe citav dan.”
“Fernanda, moja sestra, dolazi tako da mozes poci sa njom”, predlozio je Alehandro.
“Oh super.”
“I ponovo necu imati mira dok se ne vratite kuci”, uzdahnula je Perla.
“Ne brini majko. Ja cu cuvati Anu”, rekao je smeseci se zagonetno.


Velika, oronula prostorija sa bokserskim ringom na sredini bila je te veceri ispunjena masom ljudi koji su se okupili oko ringa nestrpljivo iscekujuci pocetak meca. Bilo je veoma bucno, a vazduh je bio ispunjen mesavinom krvi i znoja. Koracala sam pored Fernande, Alehandrove sestre. Jednom rukom sam zastiticki prigrlila stomak, a drugom se cvrsto drzala za Fernandu dok smo se probijale kroz masu. Bila sam uplasena ovom masom koja je pravila toliku buku, mlatarala rukama I navijala. Konacno smo uspele da pronadjemo mesta I sele.
“Zar nije zabavno?”, upitala je Fernanda.
“Previse je bucno!”, nisam bila sigurna da me je cula jer se u tom trenutku zacuo prodoran zvuk. Najavljivan je pocetak meca.
“Maks ce ga srediti! Nema nikakve sanse protiv njega!”, cula sam kako govori sredovecni debeo covek cije je mesto bilo pored mene.
Zaculo se navijanje I gomila je pocela jos glasnije da zvizdi I dovikuje kada je Alehandro usao u ring. Skakutao je I istezao se, a pogledom je trazio nas. Fernanda mu mahnu I on se osmehnu na trenutak, a potom se uozbilji I pogledom isprati protivnika koji se tiskao kroz masu do ringa.
Spazila sam ga bolje tek kada je usao u ring. Bio je nag do pojasa, lepo razvijen, sa pravilno oblikovanim misicima. Na trenutak je pogledao u masu I oni su mu glasno zazvizdali u znak podrske, a ja sam ostala skamenjena. Bio je to on. Ne, ne umisljam. Ja jesam one noci bila pijana, ali taj pogled njegovih tamnih ociju nisam zaboravila. Osecala sam da mi ponestaje vazduha. Otac mog deteta je tu, tacno ispred mene.
Borba je pocela, navijanje je postalo glasnije. Ljudi vise nisu sedeli u svojim stolicama. Morala sam da ustanem kako bih videla sta se desava u ringu iako su mi noge podrhtavale. Videla sam kako je Maks napadao Alehandra, kao da je on bokserska vreca, a ne zivo bice. Alehandro se branio I zadao Maksu par ozbiljnih udaraca. Uspinjala sam se na prste I premestala cas na jednu cas na drugu stranu kako bih videla. Lica su im bila krvava, a masa je gotovo podivljala.
“Aleks!”, Fernanda je povikala I pohitala ka ringu. Potrcala sam za njom. Kada smo se priblizile videla sam Alehandra koji je jedva stajao na nogama I Maksa kako se obrusio na njega I udarao ga bez I malo milosti.
“Prestani da ga tuces ti bezdusni kretenu!”, zarezala je Fernanda.
Maks je zadao Alehandru snazan, zavrsni udarac I Alehandro se srusio na pod. Prekrila sam usta rukama, u soku gledajuci Alehandra kako lezi nepomican na podu. Sudija je proglasio kraj meca I podigao Maksovu ruku u znak pobede. Masa je glasno uzvikivala Maksovo ime.
“Hej plavusice!”, trgla sam se I videla Maksa pored sebe. On se meni obraca. O neeee!
“Mislio sam da devojke poput tebe ne posecuju ovakva mesta”, govorio je dok se masa navijaca tiskala oko njega. Bila sam potpuno skamenjena, nisam mogla da progovorim. Nasmesio mi se zavodnicki. Boze, kako je lep! Tragovi krvi I znoj bili su na njegovom licu, ali mu to nije smetalo.

“Mislim da bi ti I ja trebali da proslavimo ovu moju pobedu”, I pre nego sto sam uspela da se pobunim uhvatio me je za ruku I poveo kroz masu ljudi ka izlazu.
Pukica_
Pukica_
Upoznaješ se s forumom i pravilima
Upoznaješ se s forumom i pravilima
Postovi : 26
$ : 30

Una historia de amor/Ljubavna prica Empty Re: Una historia de amor/Ljubavna prica

Pet 05 Avg 2016, 12:17
Epizoda 2.


“Kuda me vodis?”, povikala sam glasno kako bi me cuo I pokusala da mu se otrgnem ali mi nije uspelo. Cvrsto je drzao moju ruku u svojoj I vodio me za sobom.
Izasli smo iz prostorije I usli u uski hodnik koji je vodio u jednu malenu sobu koja je predstavljala svlacionicu. Tu me je pustio I pogledao prodorno. Stresla sam se.
“Izvini, nisam cuo sta si mi vikala malo pre. Tamo je previse bucno”, nasmesio se.
“Zasto si me doveo ovamo? Ja ne zelim da slavim nista sa tobom. Malo cas si tamo u ringu istukao mog prijatelja, a sada ocekujes da to prposlavimo”, govorila sam besno, a on me je netremice posmatrao.
“Slusaj plavusice, takva su pravila igre. Danas sam ja njega pobedio, sutra ce on pobediti mene. A onaj ko pobedi ima pravo I da casti sebe. Ne vidim u cemu je problem.”
“Da casti sebe? O cemu tacno govoris?”, pitala sam osecajuci nalet besa.
“Secas se, one veceri? Ti I ja. Bilo je prilicno dobro”, iskezio se, a ja sam stisnula pesnice I pokusala da obuzdam ogromnu zelju da ga osamarim.
“Slusaj me dobro, to sto se dogodilo te veceri nikada nije smelo da se desi! Dala bih sve sto imam samo da vratim vreme I ispravim tu glupost! Kamo srece da te nikada nisam ni srela!”, zarezala sam I okrenula se da podjem.
“Uuuuu plavusice...Nisam znao da si tako...opasna. Sada mi se jos vise svidjas!, uputio mi je pretpostavila sam svoj najprivlacniji osmeh. Ponovo sam pobesnela.
“Ostavi me na miru kretencino!”, dobacila sam mu, a on se istog casa stvorio kraj mene cvrsto me stisnuvsi uz sebe.
“Sta radis?”, uspaniceno sam upitala. Lice mu je bilo tik uz moje, a ruke su mu bile na mojim ledjima. Najezila sam se. Priblizio je usne uz moje, a onda me je pustio I odmakao se. Zbunila sam se.
“Testirao sam te.”, ponovo se nasmesio odisuci seksepilom.
“Sta?”
“Hteo sam da vidim kako moja blizina utice na tebe I svidja mi se. Mnogo mi se svidja.”
Kako sam glupa! Zasto ga nisam odgurnula?! Ni malo mi se ne dopada kako se osecam kada mi je tako blizu. Nisam zelela da budem kao gomila drugih devojaka koje mu padaju pod noge.
“Ne umisljaj! Ne dopadas mi se uopste I nisi moj tip!”, odbrusila sam.
“Oh, ja sam svaciji tip.”
“Povraticu!”, prevrnula sam ocima, a on se nasmejao.
“Zasto? Da nisi slucajno trudna?”, skamenila sam se.
“Okej, ne ljuti se vise na mene. Necu te vise zadirkivati. Hajdemo samo na jedno pice I vraticu te kuci.”
“Necu spavati sa tobom, ukapiraj!”
“Ma ko ti trazi da spavas sa mnom, sta ti je. Idemo na kafu ili sok ili sta god hoces. Najnormalnije. Umem I ja da budem normalan.”, molecivo me je pogledao.
Sta da radim? Mozda bi trebalo da pristanem I ispricam mu kako stoje stvari. Da, ovo mi je prilika da mu kazem.
“Sta kazes?”, pitao je.
“Samo ako obecas da neces flertovati, zafrkavati me I glupirati se.”
“Taman posla. Obecavam ti.”


Vozili smo se njegovim autom do jednog malenog restorana na periferiji grada. Ne, ne mogu da kazem da smo se vozili vec jurili gradom. Srce mi je sislo u pete od straha. Mislila sam da ce svakog trenutka izgubiti kontrolu nad volanom. Smanjio je gas tek kada smo skrenuli na prilaz restoranu.
“Ti si potpuno lud!”, povikala sam izletevsi iz auta.
“To mi svi kazu”, zakikotao se.
“Tebi je smesno, a zamalo da izginemo!”
“Daj plavusice, ne bih dopustio da ti se dogodi bilo sta”, rekao je I ja sam popustila.
Usli smo u restoran. Miris hrane I zacina ispunjavao je vazduh. Restoran je bio mali, skromno uredjen. Smestili smo se za jedan separe u uglu. Pogled mi se prikovao za jedan sto za kojem su sedeli roditelji sa svoja dva malisana. Bili su nedaleko od nas I mogla sam da cujem kako nagovaraju malisane da pojedu sve iz svojih tanjira, a oni se bune I mrste. Maks je narucio dva piva.
“O ne, ja ne smem pivo. Samo vodu”, konobarica je klimnula glavom I otisla.
“Zasto ne smes?”, upitao me je I ja sam se zbunila.
“Pa..ne pijem alkohol.”
“Ooo pa ti si stvarno dobra devojka”, nasmejao se I ja sam ga pogledala prekorno.
“Da li zelis da pojedes nesto?”, pitao je.
“Ne, nisam gladna.”
“Trebali smo da sednemo negde dalje. Ova deca su nepodnosljiva.”
Tuzno sam pogledala u malisana koji je sedeo majci u krilu I plakao na sav glas. Da li ce mu I nasa beba biti nepodnosljiva?
“Cesto dolazis ovde?”, pitala sam.
“Ne. Bio sam par puta. Izvini, znam da nije ni prineti restoranima koje ti posecujes, ali ovo je nesto sto ja ponekad mogu priustiti sebi.”
“Ne, ne brini. Stvarno je lepo.”
“Reci mi nesto o sebi”, rekao je gledajuci me prodorno.
“Sta zelis da znas?”
“Za pocetak kako ti je ime.”
Nasmejala sam se.
“Ana.”
“Ana, mogao sam da pretpostavim. Najlepse ime. Ja sam Maks.”
“Znam”, nasmesila sam se.
“Oh da. Zaboravio sam da smo se mi vec upoznali.”
“Da li radis negde?”, pitala sam.
“Da. Na gradilistu preko dana, a uvece u ringu. A ti?”
“Studiram. Sa kime zivis?”, nastavila sam.
“Sa majkom.”
“Nisi ozenjen?”
“Uuuuu ova stolica mi je postala vrela. Salim se. Zar mislis da se ovako ponasaju ozenjeni ljudi?”
“Znaci da nemas ni dece.”
“Ne, nemam”, namrstio se.
“Secas se one noci kada smo ti I ja..?”, upitala sam.
“Naravno. To ne bih mogao da zaboravim”, iskezio se.
“Jesmo li koristili zastitu?”, pitala sam I osetila kako mi lice gori.
“Zar se ti ne secas?”, nasmejao se.
“Ne bih te pitala da se secam!”, zarezala sam.
“Okeeeej. Nemoj odmah da se ljutis. Ne, nismo koristili. Umem ja da se zastitim I bez toga”, rekao je smireno I ja sam pozelela da ga nokautiram.
“Kako si mogao?!”, povikala sam.
“Sta?”, pitao je zbunjeno.
Nisam zelela da placem ali nisam izdrzala. Oci su mi se ispunile suzama. Osetila sam bes, tugu, sve mi se skupilo.
“Hej, sta je sa tobom?”, upitao je zabrinuto.
“Vrlo si nas dobro zastitio!”
“Ne razumem.”
“Trudna sam. U trecem sam mesecu”, najzad sam izgovorila drhtavim glasom.
Njegov pogled se skamenio I sva boja mu se povukla iz lica.
“Nemoguce”, rekao je.
“Tako sam I ja mislila, ali izgleda da je ipak moguce”, besno sam odbrusila.
“Otkud znas, jebote?!”, dreknuo je I ja sam poskocila. Sve oci su se uperile za nas sto, ali nije me bilo briga.
“Radila sam hiljadu testova, isla sam lekaru. Treba li ti jos neki dokaz?!”
“Ne pitam te to! Otkud znas da je uopste moje?!”

U tom trenutku sam dobila ogromnu snagu. Moj dlan je poleteo ka njegovom obrazu. Snazno sam ga osamarila I izletela iz restorana.
Pukica_
Pukica_
Upoznaješ se s forumom i pravilima
Upoznaješ se s forumom i pravilima
Postovi : 26
$ : 30

Una historia de amor/Ljubavna prica Empty Re: Una historia de amor/Ljubavna prica

Sub 06 Avg 2016, 16:11
Epizoda 3.


Istrcala sam iz restorana sto sam brze mogla. Zelela sam da pobegnem od njega, od sebe I svojih problema. Noc je bila topla I tiha. Svuda naokolo vladala je tisina I uspavanost, a u daljini je blestao odsjaj ulicnih svetiljki. Pocela sam da kopam po tasni u potrazi za mobilnim telefonom I kada sam ga konacno pronasla videla sam da mi se ispraznila baterija. Sranje! Pocicu pesice pa cu valjda usput uhvatiti taksi.
“Hej Ana! Sacekaj!”, okrenula sam se I videla Maksa kako istrcava iz restorana. Lice mu nije vise bilo nasmejano, vec ozbiljno I mracno. Oci su mu sevale, a ljutnja izbijala iz njega.
“Sta hoces?”, odbrusila sam grubo.
“Stani malo. Nismo zavrsili razgovor. Moram da priznam da sam se sokirao ovime sto si rekla. Meni se to nikada nije desilo I prosto mi je tesko da poverujem u to.”
“Ja sam ti rekla sta sam imala, a ti veruj u sta hoces!”
“Slusaj, ovako cemo. I ti I ja smo mladi, nismo ni ljubavni par, niti smo simpaticni jedno drugom.”
“Oh, vise ti nisam simpaticna”, gorko sam se nasmejala.
“Ana, deca se radjaju iz ljubavi. Ovo nije trebalo da se desi. Ovo je greska koju moramo ispraviti. Prepusti sve meni. Ja cu se raspitiati I zakazati ti abortus na najboljoj klinici I tako ce se sve vratiti na staro. Sta kazes?”
“Ne pada mi na pamet!”, rekla sam, a suze su mi se skupljale u ocima. Bila sam mnogo besna.
“Molim?”
“Ja cu roditi ovu bebu svidelo se to tebi ili ne!”, ne znam zasto ali osetila sam ogromnu potrebu da odbranim ovo malo bice koje je raslo u meni I sada mi je mogucnost abortusa bila potpuno nezamisliva.
“Daj ti si odlepila totalno! Mislis da sam spreman da budem otac!? Imam gomilu problema I jos mi je samo ovo falilo! I nemoj sad da mi places jer ono sto najvise mrzim je cmizdrenje!”, urlao je.
“A ono sto ja najvise mrzim je da imam posla sa kretenima kao sto si ti! I ne brini, beba I ja ti necemo praviti probleme! Neces imati nikakve odgovornosti prema nama! Moja beba nece imati oca!”, rekla sam I krenula zurno napred.
Cula sam ga kako glasno psuje I ubrzala sam korak.
“Stani! Odvescu te kuci!”, povikao je za mnom, ali se nisam okretala.
Ubrzala sam, spazila taksi I uletela u njega ne okrenuvsi se.


Taksi me je ostavio ispred kuce I ja sam uleltela sto sam brze mogla. Imala sam ogromnu zelju da se sklupcam u svom krevetu, da zaspim I zaboravim na sve.
“Gde si se smucala do sada?!”, odjeknuo je glas moje majke kada sam usla u dnevni boravak.
Ustala je sa fotelje u kojoj je sedela I priblizila mi se. Pogledala sam na veliki zidni sat. Bilo je dva sata posle ponoci.
“Zahtevam da mi smesta kazes gde si bila I zasto ti je telefon nedostupan?! Vidis li koliko je sati?!”, urlala je.
“Daj majko, nisam vise dete.”
Perla je uletela u sobu sa Fernandom za petama.
“Duso, dobro je da si stigla! Tako sam brinula”, govorila je Perla grleci me.
“Gde si se izgubila? Bila si pored mene I kad sam se okrenula vise te nije bilo. Alehandro me je zamalo ubio jer sam te izgubila”, govorila je Fernanda.
“Kako je on?”, upitala sam setivsi se povredjenog Alehandra.
“Popio je tabletu protiv bolova I sada spava”, rekla je Fernanda.
“Ja ne znam kuda vodi ovakvo ponasanje Ana!”, ponovo je otpocela majka.
“Perla, ili ce tvoj sin prestati da se bavi tim glupostima ili cu biti prinudjena da vas otpustim!”
“Mama uopste nije fer da se tako ponasas! Oni rade kod nas vec trideset godina, a cime ce se baviti je apsolutno njihova stvar. Ukoliko bi oni izasli iz nase kuce budi uverena da bih je istog casa I ja napustila”, Perla je stisla moju ruku u znak zahvalnosti.
“Ti mala nezahvalnice! Volis obicnu sluskinju vise od rodjene majke!”
“Mozda zato sto mi je ta obicna sluskinja vise majka nego ti!”,videla sam kako su je moje reci pogodile, ali to sam I zelela.
“Duso, dosta je bilo. Nemoj tako da govoris”, umirivala me je Perla.
“Smesta mi se gubi sa ociju!”, zarezala je majka.
“Viviana, ne budi tako gruba prema detetu”, rekla je Perla.
“Ti da cutis!”, povikala je.
“Pusti je Perla. Navikla sam se ja na to. Znam da njenu podrsku nikada necu imati. Sve sto ume je da me prekorava. I sada, kada mi je potrebna da me posavetuje I da me ohrabri kao majka jer se nekada nalazila u istoj situaciji kao ja sada, ona me tera od sebe”, zajecala sam.
“Kakvoj situaciji?”, pitala je majka.
“Trudna sam, majko. I sama”, rekla sam jedva cujno.
Zinula je u cudu I sva boja joj se povukla sa lica.
“Ko je otac?!
“To nije bitno”, rekla sam.
“Cestitam ti duso moja. Ja sam uz tebe, ja se radujem”, Perla me je snazno prigrlila.
“Kako si mogla da budes tako bezobzirna?!”, povikala je majka hvatajuci me za ramena I snazno drmusajuci.
“Sve sam ti pruzila, a ti mi ovako vracas! Osramotila si me! Stidim se sto si moja cerka!”
“Hvala ti, majko. Nista manje nisam ni ocekivala od tebe”, tog momenta me je snazno osamarila I ja sam se zateturala u nazad.
“Ne, ne! Dosta! Smirite se! Viviana, smiri se!”, povikala je Perla.
“Sutra ujutru te vodim da abortiras!”, procedila je majka kroz zube.
“Samo preko mene mrtve!”, odbrusila sam.
“Vrati mi sve kartice, kljuceve od stana I auta. Napusti ovu kucu. Ovde vise nisi dobrodosla. Ti vise nisi moja cerka”, rekla je I izasla.

Reakcija joj je bila mnogo gora nego sto sam zamisljala. Ostala sam da stojim kao ukopana I dalje ne verujuci da jedna majka moze biti toliko okrutna prema svom detetu.
Pukica_
Pukica_
Upoznaješ se s forumom i pravilima
Upoznaješ se s forumom i pravilima
Postovi : 26
$ : 30

Una historia de amor/Ljubavna prica Empty Re: Una historia de amor/Ljubavna prica

Ned 07 Avg 2016, 15:05
Epizoda 4.

Na brzinu sam spakovala svoje stvari I otisla od kuce. Majka se zatvorila u svoju sobu I vise nije izlazila. Perla me je odvezla u kucu svoje rodjene sestre I dogovorile smo se da tamo ostanem par dana, dok se ne snadjem. Perla je kao I uvek imala resenje za mene I neprestano me bodrila I govorila da ispravno postopam jer odbijam da se podvrgnem abortusu. Smatrala je da je dete Boziji dar I da mu se trebamo radovati. Nije me ispitivala o bebinom ocu I bila sam joj veoma zahvalna zbog toga. Te noci sam jedva utonula u san, ali kada sam se narednog jutra probudila osecala sam se mnogo lakse. Vise nista nisam krila I sav teret koji sam nosila na ledjima ova tri meseca nestao je. Iako sam bila sama, osecala sam se mnogo spokojnije.
“Dobro jutro, Ana! Jesi li dobro spavala?”, upitala me je Perlina starija sestra, kada sam usla u skromnu kuhinjicu sa trpezarijom.
“Dobro jutro Flor. Jesam, hvala na pitanju.”
Flor je bila jednako ljupka I brizna kao I Perla. Zivela je sama u maloj, skromnoj kucici. Muz joj je davno preminuo, a dece nisu imali.
“Sedi, duso. Skuvacu nam kafu, a sada ce stici I hleb pa cemo zajedno doruckovati.”
“Hvala ti Flor.”
“Svako jutro mi hleb donosi jedan divan decko. Zivi sa majkom bas tu blizu mene I svako jutro on mi kupi hleb I donese da ne bih morala ja da se mucim I odlazim u kupovinu. Stvarno, zlatan decko. Mnogo se muci. On po citav dan radi, a majka mu je tesko bolesna. Ima rak I lezi sirotica non stop. A on se tako bori da je izvuce. Stalno je vodi po lekarima. Dace Bog da joj bude bolje.”
“To je stvarno strasno. Nego, Flor, radis li jos uvek u onoj menzi?”
“Da, da. Sad bas imamo dosta posla. U blizini se gradi neki trzni centar pa se radnici hrane kod nas. Danas radim popodnevnu smenu.”
“Treba li radnica tamo? Sada mi treba posao. Moram skupiti nesto para. Bice mi potrebne kada se rodi beba.”
“Nista se ne brini, duso. Udesicu ja to sa seficom. Ona je moja dobra prijateljica.”
“Hvala ti do neba, Flor”, ustala sam I zagrlila je.
Zacu se kucanje na vratima.
“Otvori duso. Stize nam hleb”, zamolila me je Flor.
Poslusala sam je I otvorila vrata. Zatreptala sam iznenadjeno gledajuci u Maksa koji je stajao na vratima.
“Ti?!”, rekao je jednako iznenadjen.
“Maks, duso, udji”, povikala je Flor iz kuhinje.
Propustila sam ga da udje.
“Otkud ti ovde? Je l ti mene uhodis?”, promrmljao je kako ga Flor ne bi cula.
“Da, verovartno nemam preca posla”, odbrusila sam.
“Maks, ovo je Ana. Ona je moja gosca. Bice neko vreme kod mene.”
Pruzila sam mu ruku.
“Ana”, rekla sam I on je prihvatio moju ruku stisnuvsi je blago. Gledao me je prodorno. Zadrhtala sam.
“Drago mi je”, odvratio je.
“Zar nije prelepa. Kao andjeo”, govorila je Flor, a on je nemo klimnuo glavom.
“Sedi duso sa nama. Taman sam skuvala kafu pa da popijemo svi zajdeno.”
“Hvala, Flor, ali nemam vremena. Moram mami da spremim dorucak, a onda na posao.”
“Dobro, duso. Pozdravi mamu. Potrudicu se da je obidjem kasnije”, rekla je Flor prateci ga.
“Zlatan decko”, uzdahnula je, zatvarajuci vrata za njim.
“Da”, promrmljala sam.


Kasnije sam zajedno sa Flor otisla u menzu u kojoj je radila. Prvo smo otisle u kancelariju njene sefice I Flor ju je zamolila da me primi na posao. Imala sam srecu sto je to bila jako ljubazna I fina zena. Razumela je moju situaciju I koliko mi je posao potreban, te mi je izasla u susret. Nakon toga, sisle smo u kuhinju I Flor se prihvatila spremanja rucka, a ja sam asistirala. Potom sam postavila stolove u velikoj sali u kojoj su gosti obedovali, a onda smo zajedno iscekivale dolazak radnika na rucak. Polako su poceli da pristizu, glasno razgovarajuci medju sobom I smejuci se.
Oh ne! Ponovo Maks! Pa da! Pomenuo je da radi na gradilistu. Spazila sam ga kako ulazi u menzu, zajedno sa jos dva radnika. Nosio je radno odelo, I uprkos tome, izgledao jako privlacno. Trudila sam se da ne obracam paznju na njega, ali sam krajickom oka videla kako me posmatra, a zatim je posao ka meni. Pogledala sam ga, a on se mi je uputio blistavo beli osmeh.
“I posle reci da me ne uhodis. Jos fali da te zateknem u svom krevetu veceras kada odem na spavanje”, zakikotao se, a ja sam ga osinula pogledom.
“Nisam ja od tih koje se utrkuju da ti se uvuku u krevet. Ne zanimas me!”, rekla sam besno.
“Kako si?”, upitao me je drugacijim, mirnijim tonom.
“Sasvim dobro”, rekla sam hladno.
“I beba je dobro”, rekao je I pogledao u moj stomak.
“Znas, meni je majka pricala da sam bio jako dobar I poslusan kao mali. Ako I ovaj malisa bude takav, necmo imati problema.”
“Mislis necu imati problema. Ti si odbio bilo kakvu obavezu prema nama, secas se? Nemas nikakve veze ni sa mnom, a ni sa bebom.”
“Izvini, bio sam previse grub sinoc. Nocas nisam mogao da zaspim, dugo sam razmisljao. Ako je ova beba stvarno moja, necu je se odreci”, rekao je tiho, a ja sam ga posmatrala iznenadjeno.
“Mozemo li zajedno otici kod ginekologa? Voleo bih da vidim bebu. Znas, na onom monitoru I to”, iz minuta u minut bila sam sve vise iznenadjena ovim obrtom situacije.
“Ne vidim zbog cega. Beba je jos uvek malena tackica I jos se nista ne vidi.”
“Zelim da vidim tu tackicu. Ako je moja, sigurno cu osetiti nesto.”
Ironicno sam se podsmehnula.
“Molim te, Ana, ucini mi to”, rekao je molecivo.
“Zakazacu pregled za sutra”, kratko sam rekla.
“Sutra, odlicno. Odgovara mi. Hvala ti.”

Polozio mi je ruku na stomak I ja sam zadrhtala od tog dodira. Odgurnula sam ga I otisla u kuhinju.
Pukica_
Pukica_
Upoznaješ se s forumom i pravilima
Upoznaješ se s forumom i pravilima
Postovi : 26
$ : 30

Una historia de amor/Ljubavna prica Empty Re: Una historia de amor/Ljubavna prica

Sre 10 Avg 2016, 00:00
Epizoda 5.

Narednog jutra ustala sam rano. Kontaktirala sam svoju doktorku I zakazala pregled za podne. Flor nije bila kod kuce, vec je otisla na svoj zakazani pregled kod ocnog lekara. Ja sam cekala Maksa da donese hleb, a ujedno I da mu saopstim da sam ugovorila pregled kod ginekologa. Dohvatila sam svoj telefon I pozvala Perlu. Nakon nekoliko sekundi, javila se.
“Ana, duso, ti si”, cula sam njen topao glas.
“Jutro Perla. Da li zovem u nezgodno vreme?”
“Ma ne. Evo bas zapocinjem sa spremanjem dorucka I mislim na tebe. Je l te Flor dobro hrani? Da li se dobro slazete?”
“Oh, odlicno. Flor je super. Skoro kao ti.”
“Ljubavi moja. Docicu cim budem mogla da te obidjem.”
“Perla,...kako je mama?”, pitala sam.
“Dobro je. Nemoj ti da brines za nju. Procice je ta ljutnja uskoro. Ti trebas da mislis na sebe I na tog malisana. Joooj, jedva cekam da se rodi”, cvrkutala je Perla I ja sam pomazila svoj stomacic zmisljajuci sebe sa bebom u narucju.
Najednom sam osetila ostro probadanje u stomaku. Odahnula sam kada je prestalo, ali za par trenutaka naisao je novi talas bola I ja sam se presamitila.
“Joooooj”, zajecala sam
“Ana? Sta je bilo duso? Sta se desava?”, zacula sam Perlin zabrinuti glas.
“Dobro sam”, a zapravo nisam bila. Stisnula sam zube u novom naletu bolova.
“Ne zvucis mi dobro? Zaboga sta se desava?!”
“Ne znam. Jako me boli stomak.”
Kucanje na vratima se zaculo.
“Pozovi hitnu pomoc. Ne bih da te zabrinem, ali posto si trudna, trebalo bi da odes lekaru”, cula sam Perlu kako prica.
“U redu. Nazvacu te kasnije”, rekla sam joj. Ona je nastavila nesto da govori, ali sam ja prekinula.
Kucanje se ponovilo.
“Napred!”, slabasno sam rekla.
Maks je usao I zastao kada me je video u grcu.
“Ana, sta ti je? Jesi li dobro? Mnogo si bleda”, poleteo je ka meni.
“Dobro sam”, prodahtala sam oblivena hladnim znojem.
“Pomozi mi, moram kod lekara.”
Pomogao mi je da ustanem sa stolice, a onda sam videla da su mi farmerke umrljane krvlju.
“O boze!”, uspaniceno sam rekla.
“Krvaris!”, Maks je bio jednako uplasen kao I ja.
“Moramo u bolnicu, Maks! Molim te pomozi mi, ne zelim da izgubim moju bebu!”, preklinjala sam.
Poveo me je ka vratima.
“Idemo odmh. Ne brini nista. Brzo cemo stici u bolnicu I bice sve u redu. Bices dobro. I nasa beba ce biti dobro”, umirivao me je dok me je smestao u njegov auto. Bio je bled I videla sam da su mu ruke podrhtavale. Upalio je auto I nagazio gas.
Ja sam pokusavala da obuzdam paniku, ali ostri talasi bolova su me ozbiljno plasili.
“Stizemo ubrzo! Drzi se, plavusice!”, doviknuo mi je Maks jureci gradom.
Cinilo mi se da nam je potrebna vecnost da stignemo do bolnice. Svakog trenutka bila sam sve uplasenija. Tesko sam disala I bila mokra od znoja. Cinilio mi se da je svaki grc boleo sve jace.
Maks se zaustavio ispred bolnice I pozvao dva bolnicara koja su bila ispred u pomoc.
Dok mi je pomagao da izadjem iz auta, njih dvojica su doneli bolnicka kolica.
“Da li te boli?”, pitao je Maks usplahireno.
Klimnula sam glavom dok su me spustali u kolica.
“Bice sve u redu. Nemojte se plasiti”, rekao mi je jedan od bolnicara.
Vozili su me uskim bolnickim hodnikom, a ja sam zaklopila oci.
Drzi se bebice. Budi jaka. Ne dam te, niposto. Voli te mama”, govorila sam neprestano u sebi.


Budim se. Polako otvaram oci. Pogled mi je mutan, a glava teska. Gde sam? Tako sam slaba.
“Ana, o hvala Bogu, probudila si se. Kako si? Boli li te nesto?”, Maks je pritrcao postelji u kojoj sam lezala.
Tada sam se setila svega. Beba! Moja beba! Izgubila sam je!
“Ne, ne, ne! Ne zelim da izgubim moju bebu!”, ocajnicki sam povikala.
“Smiri se. Beba je dobro. Sve je u redu. Ne brini”, zastitnicki me je prigrlio ljubeci me u celo.
“Kako?”,pitala sam u neverici.
“Stigli smo na vreme. Spasili su je. Sve je u redu”, govorio je, a olaksanje mu se osecalo u glasu.
“Dobro je. O hvala Bogu!”, suze su mi skliznule niz obraze. Odahnula sam.
“Oh, Ana, tako si me uplasila”, govorio je brisuci mi suze.
“Hvala ti. Da nije bilo tebe, ne zelim ni da mislim sta bi se dogodilo”, zahvalno sam se nesmesila.
“Nema potrebe da mi se zahvaljujes. Najvaznije je da ste ti I beba dobro.”
“Ali, ti nisi zeleo ovu bebu...”
“Zelim je”, rekao je kao iz topa.
“Ali..”, polozio mi je prst na usne.
“Veruj mi”, molecivo me je pogledao.
“Tako sam umorna”, rekla sam slabasno.
“To je zbog lekova. Dali su ti nesto za umirenje. Odmaraj se. Ja cu biti ovde. Pazicu na tebe”, rekao je I polozio mi ruku na stomak.
“I na bebu”, dodao je.

Pogledala sam u njegovu ruku koja je nezno mazila moj stomacic. Ovoga puta je nisam odgurnula. Zaklopila sam oci. Osecala sam se tako sigurno pred njega I sa tom mislju sam utonula ponovo u san.
Pukica_
Pukica_
Upoznaješ se s forumom i pravilima
Upoznaješ se s forumom i pravilima
Postovi : 26
$ : 30

Una historia de amor/Ljubavna prica Empty Re: Una historia de amor/Ljubavna prica

Čet 11 Avg 2016, 14:02
Epizoda 6.

Otvaram oci. Bolnicka soba je mracna. Samo jedna lampa u uglu je delimicno osvetljava. Nemam predstavu o vremenu, potpuno sam osamucena. Prelazim pogledom po sobi, a onda mi se pogled prikova za tamnu siluetu koja je stajala u podnozju kreveta. Zaskiljila sam u mraku kako bih prepoznala ko je. Mama! Moja mama! Srce mi se ispunilo I srecom I tugom istovrmeno. Mama je dosla da me vidi!
“Mama, mamice!”, jedva cujno sam izgovorila.
Ona mi se priblizila. Primakla je lice uz moje I poljubila me u celo. Oci su joj bile suzne, a lice zabrinuto. Ona place?! Pre nego sto sam ista stigla da kazem izletela je iz sobe, a mene je san ponovo savladao.


Narednog jutra sam se osecala mnogo bolje. Vise nije bilo osamucenosti u glavi I neizdrzive potrebe za snom, niti bilo kakvih bolova. Lekar je dosao da me jos jednom pregleda. Potvrdio je da je sa bebom sve u redu I ja sam odahnula. Nalozio mi je da odmaram I da se trudim da izbegavam stresne situacije. Zakazao mi je kotrolu za nedelju dana I pustio me kuci. Nakon njegovog odlaska neko je ponovo zakucao na vrata.
“Mozemo li da udjemo?”, Alehandro je pitao I siroko se osmehujuci, a iza njega, videla sam nasmejana lica Perle I Flor.
“Naravno”, bila sam srecna sto su uz mene.
Alehandro je uneo veliku korpu cveca.
“Ovo je za buducu mamu”, polozio je korpu na komodicu pored kreveta I poljubio mi ruku.
“Hvala. Predivno je.”
“A ovo su vitamini da mama I beba budu zdrave I jake”, govorila je Perla noseci kese sa vocem.
“Ti devojko, na smrt si me preplasila! Kada sam videla da te nema I kada me je Perla nazvala zamalo nisam umrla. Nisam trebala da te ostavim samu”, govorila je Flor grleci me.
“Nisi ti kriva Flor. Vidis da se na kraju sve dobro zavrsilo”, rekla sam.
“Hvala Bogu, duso. Svi smo se veoma zabrinuli”, mazila me je Perla po kosi.
“A mama? Da li mama zna sta se dogodilo?”, pitala sam jer mi se celo jutro vrzmala po glavi ona tamna silueta koja je sinoc stajala kraj mog kreveta. Bila sam sigurna da je to bila mama, ali nisam bila sigurna da li se to stvarno dogodilo ili sam samo sanjala.
“Da, zna. Rekla sam joj juce. Sigurno da se zabrinula. Zatvorila se u sobu I vise nije izlazila”, govorila je Perla, a ja sam se razocarala cuvsi to.
“Ana, dokror nam je rekao da bi trebala neko vreme da mirujes I zato cu I ja ostati kod tetke Flor. Ona radi I ne moze celi dan biti kod tebe, ali sam zato ja odlucio da ostanem I brinem o tebi”, govorio je Alehandro.
“Oh, hvala ti, ali nije potrebno, zaista. Osecam se sasvim dobro”
“Ni rec necu da cujem. Alehandro ostaje kod nas, a ti moras da lezis I odmaras se”, naredila je Flor.
“Cula si”, nasmesio se Alehandro I ja sam klimnula glavom.


Kada smo se vratili Florinoj kuci, odmah su me smestili u krevet I posluzili mi rucak. Perla je morala da se vrati kuci, a Flor je otisla na posao. Alehandro se nije odvajao od mene I bilo mi je neprijatno zbog toga.
“Nikad te nisam video da toliko jedes”, nasmesio se.
“Ogladnela sam bas”, promrmljala sam uzivajuci u obroku.
“Malo ti se primecuje stomacic. Zelis li da bude decak ili devojcica?”, pitao je.
“Nisam razmisljala o tome. Bitno mi je samo da je zdravo.”
“A bebin tata, sta je sa njim?”, pitao je oprezno, a ja sam se gotovo zagrcnula.
Maks! Gde li je on nestao?
“Alehandro, ne bih o tome.”
“Dobro, shvatam. Izvini, molim te”, uzeo je moju ruku u svoju I prodorno me pogledao.
Zurno koracanje se zaculo u hodniku I Alehandro je iznenadjeno skocio sa kreveta spreman da proveri ko je. Vrata moje sobe su se otvorila I pojavio se Maks. Izgledao je jako uplaseno.
“Ana, dobro si, hvala Bogu! Bio sam u bolnici. Mnogo sam se uplasio kada sam video da je krevet u kome si lezala prazan”, zadihano je govorio.
“Ne brini. Sve je u najboljem redu”, nasmsila sam mu se.
“Sta radis ti ovde?”, grubo je upitao Alehandro.
“Isto bih trebao I ja tebe da pitam”, odbrusio mu je Maks.
“Ana je moja prijateljica I dosao sam ovamo da bih pazio na nju. Ona treba da se odmara I zato bi bilo dobro da odes.”
“Je li? E pa vidis, ja imam puno pravo da budem ovde kraj nje, a onaj koji treba da se gubi si ti”, procedio je Maks.
“Dosta!”, povikala sam
“Ana, sta umislja ovaj kreten?”, pitao je Alehandro, a Maksovo lice je postalo mracno.
“On je bebin otac”, rekla sam tiho, a Alehandro me je iznenadjeno prostrelio pogledom.
“Sta?!”, upitao je u neverici.
“To sto si cuo. Zato se gubi odavde I ostavi moju devojku na miru! Svu pomoc koja joj bude potrebna pruzicu joj ja!”, odbrusio je Maks.
Bila sam u soku. Nazvao me je svojom devojkom, a jasno se videlo da ga je jako iznerviralo Alehandrovo prisustvo I da je zapravo ljubomoran. Iz nekih, meni neobjasnjivih razloga, nasmesila sam se I osetila sam leptirice u stomaku zbog ovoga sto je izgovorio.
Pukica_
Pukica_
Upoznaješ se s forumom i pravilima
Upoznaješ se s forumom i pravilima
Postovi : 26
$ : 30

Una historia de amor/Ljubavna prica Empty Re: Una historia de amor/Ljubavna prica

Sub 13 Avg 2016, 23:52
Epizoda 7.


Jedva sam uspela Alehandru da objasnim da Maks I ja nismo ljubavni par I kako zapravo stoje stvari. Izgledao je besno I jedva je pristao da me ostavi nasamo sa Maksom. Maks je insistirao da razgovara sa mnom I kada je Alehandro izasao izatvorio vrata za sobom, on je seo kraj mene I uzeo moju ruku u svoju.
“Kako se osecas?”, pitao me je.
“Dobro sam sasvim.”
“Oh, Ana, umro bih da se tebi ili bebi dogodilo nesto juce.”
“Jasno mi je da sam te uplasila, ali, ne moras se pretvarati, znam da ne zelis ovu bebu”, uzahnula sam.
“Opet ti o tome. Ana, vec sam ti rekao da je zelim.”
“Ali, kako si preko noci promenio misljenje?”
“Shvatio sam neke stvari. Onoga casa kada si mi rekla za bebu nisam mogao da poverujem u to. Uplasio sam se jako. Imakla si mi tlo pod nogama. To je bilo tako neocekivano. Pomislio sam, kakav bih otac ja mogao da budem? Nikada se nisam bavio decom, niti sam umeo sa njima. A onda sam razmislio. Ne bih mogao da zivim mirno, a da ne poznajem svoje dete I nisam kraj njega. Ja sam rastao u srecnoj porodici I zelim da I moja deca dozive to isto jer je to kljucna stvar za njihovu licnost. A moja mama...Oh, ona je jako bolesna..”, uzdahnuo je.
“Njeno stanje je jako neizvesno. Ja se trudim, ali cini mi se, ne uspeva mi...”, slomio se I videla sam kako mu se suze skupljaju u ocima. Sada je izgledao tako krhko I pozelela sam da ga zagrlim ali sam se plasila.
“Hej, smiri se. Bice sve u redu”, potapsala sam ga po ramenu.
“O Ana, ona mi je sve sto imam. I zato zelim ovu bebu. Zelim da imam nesto svoje. Nesto sto ce biti centar moga sveta. Ne zelim da ostanem sam.”
“Neces biti sam. Moci ces da vidjas svoje dete kad god pozelis.”
“Nase dete”, rekao je.
“Da. Nase”, rekla sam I jako mi se dopadalo kako to zvuci.
“Obecavam da cu se truditi da tebi I bebi obezbedim sve sto vam je potrebno.”
“Hvala ti”, nasmesila sam se.
“Nego, dosao sam da te pozovem kod mene na veceru. Znam da bi trebala da lezis I odmaras, ali moja majka insistira da te dovedem. Rekao sam joj sve. Ana, nikada je nisam video ovako srecnu”, lice mu se ozarilo.
“Ustala je iz kreveta I sada priprema veceru. Molim te, dodji veceras. Njoj ce to jako znaciti.”
“Naravno da cu doci. Bas se radujem sto cu upoznati buducu baku.”
Snazno me je zagrlio.
“Hvala ti puno”, prosaptao mi je na uvo.


Noc se spustila nad gradom I ja sam bila spremna za dogovorenu veceru. Malo sam se nasminkala I doterala jer sam zelela da ostavim dobar utisak. Maks je dosao po mene u sedam.
“Wow, plavusice! Izgledas predivno. Mogao bih ponovo da se zaljubim u tebe”, rekao je kada me je ugledao.
Trgla sam se, a crvenilo mi se razlilo licem.
“Kako to mislis ponovo?”, pitala sam.
“Ne mozes da poreknes da medju nama postoji hemije”, rekao je I uputio mi svoj zavodnicki osmeh.
“Ma hajde. Uozbilji se”, odmahnula sam glavom.
“Kako onda objasnjavas to sto crvenis svaki put kada ti se priblizim ili te dodirnem?”, nastavio je I leptirici su ponovo zaplesali u mom stomaku.
“Ne crvenim”, bilo je sve sto sam uspela da kazem.
“Znas da to nije istina”, prosaputao je I priblizio mi se.
Ana, odmakni se! Odjekivalo mi je u glavi, ali me noge nisu slusale.
Srce mi je snazno zalupalo kada je kaziprstom dodirnuo moju donju usnu.
“Koliko zelim ponovo da osetim ukus tvojih usana”, prosaputao je, a u meni je sve treperilo.
“Zelis li da te poljubim?”, rekao je dodirujuci mi rukama vrat.
Ne, ne, ne, govorila je moja podsvest, ali nisam to naglas izgovorila.
“Ana, znas li da je cutanje znak odobravanja?”
Nagnuo se I nezno spustio usne na moje. Toplina njegovih usana prostrujala mi je citavim telom I ja sam ga privukla blize.
Najednom se uzmakao I pogledao me, ozbiljno proucavajuci da li sam zaista zelela ovaj poljubac. Nasmesila sam mu se I on je izvio usne u osmeh.
“Oh, Ana. Sta mi radis.”
Privukao me je ponovo sebi I poljubio jos strastvenije. Zavukla sam ruke pod njegovu kosulju I prstima mu presala preko ledja. Zadrhtao je. Pomilovala sam mu lice, spustala prste niz njegovu bradu I vrat. Dohvatila sam dugmad njegove kosulje I pocela da ih otkopcavam, ali on me je zaustavio.
“Ne, Ana.”
“Zasto?”, pitala sam.
“Zaneli smo se. Ponela nas je strast. Moramo da usporimo. Ne zelim da uradis nesto zbog cega ces se sutra kajati.”
Bilo mi je krivo sto je pokvario sve. Ova neodoljiva potreba za njegovim usnama me je jako iznadila. Jesam li se zaljubila u njega? O ne, necu mu to pokazati! Sta on misli? Da moze da me poljubi I povuce se kad god hoce? E pa varas se, tatice. Zapamti ovaj poljubac, jer drugu priliku neces imati!
Popravila sam svoju haljinu I pogledala ga hladno.

“Idemo. Vecera ce se ohladiti”, rekla sam I krenula napolje.
Pukica_
Pukica_
Upoznaješ se s forumom i pravilima
Upoznaješ se s forumom i pravilima
Postovi : 26
$ : 30

Una historia de amor/Ljubavna prica Empty Re: Una historia de amor/Ljubavna prica

Sub 19 Nov 2016, 12:50
Epizoda 8.

“Gospode dragi, koliko si lepa!”, uzviknula je Maksova mama kada nam je otvorila ulazna vrata.
Nezno me je zagrlila I poljubila u oba obraza. Izgledala je tako krhko I nezno da mi se srce steglo na samu pomisao kroz sta sve prolazi u borbi protiv svoje opake bolesti. Bila je jako mrsava, lice joj je bilo bledo I izborano, ali njene oci su prosto zracile. Bile su boje neba, a u njenom pogledu mogle su se nazreti suze, sreca, odusevljenje. Jednostavno, bile su prelepe.
“Hvala gospodjo”, osmehnula sam joj se.
“Mama, ovo je Ana. Ana, ovo je Lupe, moja majka”, rekao je Maks.
“Udji Ana, duso. Hajde sine. Vecera je gotova”, propustila nas je da udjemo.
Zakoracila sam u jednu povecu prostoriju koja je predstavljala kuhinju, trpezariju I dnevni boravak. Odusevila sam se. U njoj nije bilo niceg skupog , niti luksuznog ali sve je bilo udeseno sa mnogo ukusa. U uglu prostorije bio je postavljen sto za troje, a na sredini stola stajala je vaza sa cvecem. Uza zid se nalazila sofa na kojoj su bili poredjani jastucici razlicitih boja I oblika. Moju paznju su privukle dve uramljene slike na zidu. Na jednoj su se nalazili mladenci, verovatno Maksovi roditelji na dan njihovog vencanja. Na drugoj slici bio je decak na malom biciklu. Bio je to Maks. Smesio se siroko, a njegova loknasta, smedja kosa spustala mu se do ramena. Nije imao vise od pet, sest godina.
“To je moj Maks na svom prvom biciklu. Moj pokojni muz I ja samo mu kupili za peti rodjendan. Njegovoj sreci tada nije bilo kraja. Od tada nije prestajao da juri sa njom unaokolo, sve dok je nije prerastao. Sve je kolena ogulio padajuci sa nje. Mislila sam da ce I glavu polomiti”, govorila je majka sa smeskom, secajuci se proslih dana.
“Nemoj tako majko. Zar mi nisi stalno govorila kako sam bio poslusan kao mali?”
“Jesi. Ti si moje dobro dete I tebe je bilo lako vaspitati”, Lupe mu je rukama razbarusila kosu bas kao da je petogodisnjak I on je prevrnuo ocima.
Videlo se da ga majka obozava I to me je rastuzilo. Potsetilo me je na moju majku. Ona nikada nije imala ni trunku osecajnosti za mene I uvek me je bolelo kada sam posmatrala kako se majke ophode sa neznoscu prema svojoj deci.
“Sedi, mila moja. Nemoj stajati”, Lupe me je uhvatila za ruku I povela ka stolu.
“Stavicu ti jastuce na stolicu da ti bude udobnije.”
“Oh ne, nema potrebe”, rekla sam, ali Lupe je vec donela I namestila jastuce na moju stolicu.
“Evo ovako. Sedi duso.”
Klimnula sam u znak zahvalnosti I sela.
“Sedi I ti majko, a ja cu posluziti veceru”, rekao je Maks.
“Koliko si lepa. Ne mogu da te se nagledam. Nisam mogla ni da naslutim da ce Maks naci ovako lepu devojku”, govorila je Lupe, a ja sam upitno pogledala Maksa koji nam je sipao sok u case. Zar njegova majka misli da smo nas dvoje par?
“Zar si sumnjala u moj ukus majko?”, osmehnuo joj se, a ja sam pobesnela. Kako je mogao da je laze u vezi naseg odnosa?
“Ja sam odusevljena. Ja prosto ne znam kako da opisem ovo kako se ja osecam od kako sam cula za ovu radosnu vest”, govorila je a glas joj je drhtao od ushicenja.
“Deco, usrecili ste me mnogo. Mislila sam da ovo nikada necu doziveti”, suza joj se skotrljala niz lice dok je rukom nezno presla preko mog stomaka.
Zadrhtala sam. Osecala sam da mi se suze skupljaju u ocima I u sebi sam psovala hormone koji su ucinili da poslednjih dana postanem prava placljivica.
“Volela bih da dozivim da vidim svoje unuce I da ga uzmem u narucje.”
Pogledala sam u Maksa I videla da mu se lice sneveselilo.
“Naravno da ce te doziveti. Gledacete ga kako raste I ucicete ga da vozi prvi bickl. Nedamo mi vas”, imala sam potrebu da kazem nesto ovako I da umirim I Maksa I njegovu majku.
Lupe se osmehnula kroz suze I Maks ju je poljubio u kosu.
“Cujes majko? Nasa borba se nastavlja I pobedicemo, siguran sam. Moramo zbog ovog malise. On zeli da upozna svoju baku I da odrasta kraj nje”, potpuno sam se raspilavila na ove Maksove reci I suze su mi potekle. Ti glupi hormoni!
“Hocemo”, odlucno je rekla Lupe.
“Mozemo preurediti ostavu I napraviti sobu za bebu. A od tvoje sobe Maks mozemo napraviti vasu spavacu sobu. Moramo uzeti veci krevet jer je tvoj previse mali za vas dvoje. Moramo to srediti u najkracem mogucem roku kako bi Ana presla da zivi kod nas”, pogledom sam osinula Maksa I on mi je mimikom dao do znaja da ne govorim nista.
Bila sam jako besna zbog svega ovoga ali nisam imala srca da ovoj zeni pokvarim raspolozenje I razocaram je istinom o tome kakav je zaista moj I Maksov odnos.

Jedva sam docekala da se vecera zavrsi I da me Maks otprati do kuce kako bih mogla da ospem paljbu na njega.
“Jesi li ti normalan?! Zasto nisi rekao majci istinu?! Sta mislis kako ce se osecati kada sazna kakav je nas odnos zapravo I kako je zaceto ovo dete?!”, besno sam uzviknula kada smo se nasli pred Florinom kucom.
“Ja bih te zamolio da joj ne govoris nista. Ona ne mora da zna nista o tome jer bi to moglo da utice na njeno zdravlje.”
“Ali kako mislis da joj objasnis to da se necu preseliti kod vas I da necemo uredjivati sobu za bebu? Shvatas li koliko je pogresno sto si je tako obmanuo?!
“Ana, imamo jos 6 meseci dok se beba ne rodi I to je jako dug period. Stvari izmedju nas bi mogle da se poprave”, zagonetno se osmehnuo.
“Varas se! Izmedju nas nikada nece biti niceg!”, odbrusila sam.
“Zasto si me onda onako ljubila pre nego sto smo otisli na veceru? Zasto sam osetio da zelis da medju nama bude neceg? Osetio sam da ti je stalo do mene, da ti znacim! Zaboga Ana, ne zavaravaj se!”
Ponovo sam pobesnela jer sam duboko u sebi znala da je to istina. Pre nego sto sam uspela da mu odgovorim vrata na Florinoj kuci su se otvorila I ona nas je prostrelila pogledom.
“Vas dvoje, ulazite u kucu! Dugujete mi jedno dobro objasnjenje!”, zapovedila je I pokazala glavom da udjemo.

Prevrnula sam ocima. Bilo mi je muka od svega ovoga. Dosadilo mi je da svima objasnjavam kako se sve zapravo dogodilo. Bila sam jako umorna od svega, ali sam znala da je to cena koju moram da platim zbog one nepromisljene noci koja mi je promenila zivot iz korena.
Sponsored content

Una historia de amor/Ljubavna prica Empty Re: Una historia de amor/Ljubavna prica

Nazad na vrh
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu